GSP, podne. V. i ja smo krenuli u igraonicu.
U autobus ulazi mladi romski par sa harmonikom.
Ubrzo se začuje Đurđevdan. Svaka treća nota je pogrešna ali je melodija svima dobro poznata.
Evo zore, evo zore, bogu da se pomolim…
Muške ruke su ofrlje svirale, dok se ženska šaka pružala od putnika do putnika.
Za sreću, za zdravlje.