Na kraju leta stoje mladići sa punim, mekim, mesnatim usnama, preplanuli, i mirišu na sunce.
I ja, prljava od grada.
Krupnih očiju i krupnih osmeha, smeše mi se.
Bezvoljno uzvraćam, bleda od smoga.
Umorno grizem njihove usne kao breskve i, dok koža puca pod zubima, upijam slatkasti, tečni ukus.
Da se nahranim zracima.