(ili juneća rozbratna a la tatar)
Kad god spomenem da obožavam tatar biftek, ljudi često govore da nikada nisu ni probali jer im je gadna i sama pomisao da jedu „živo meso“. Iako mi to nikada nije bilo jasno (meni je nekako bilo logičnije da jedem živo nego prerađeno), uvek mi je bilo krivo što sa prijateljima neću podeliti mamin najbolji recept. Ali mama ne bi bila Mama kada ne bi smislila i alternativu. Umorna od našeg upornog izbegavanja mesa iz supe (i po njenom mišljenju „ostavljanja onog što je najzdravije“), mama je rešila da ostatak mesa iskoristi i od njega napravi nešto slično tatar bifteku. Rezultat? Supa se kuva svake nedelje, samo kako bi mama obradila juneću rozbratnu u stilu a la tatar biftek (ili kako smo ga mi prekrstili – šatro biftek).