Ako se pitate: Koliko da naplatim tekst?
Odgovor je jednostavan: cena zavisi isključivo od vas.
Međutim – šta to tačno znači? Vama treba konkretna cifra a ne neka duboka filozofija!
Blogovanje, digitalne tendencije, seminari & konsultacije i socijalne mreže
Ako se pitate: Koliko da naplatim tekst?
Odgovor je jednostavan: cena zavisi isključivo od vas.
Međutim – šta to tačno znači? Vama treba konkretna cifra a ne neka duboka filozofija!
Često mi ljudi postavljaju ovo pitanje, i pravo da vam kažem, malo mi je muka od objašnjavanja, pa rekoh hajd’ da napišem ceo tekst na ovu temu. Ne, ovo neće biti nimalo zabavan šalalala tekst, već ozbiljan (na momente i pravni) pristup ovom problemu.
No, da bih mogla da dođem do suštine, moram da vas prvo upitam nešto: zašto bi iko vama, dođavola ukrao tekst?! Znate li koliko je vremena potrebno da se samo pročita neki tekst? Tako je, mnogooo vremena.
Kada počinjete blog, obično počinjete iz čiste ljubavi i entuzijazma: oh, kako je lepo deliti svoje mišljenje i stavove sa svetom! Ali tamo negde oko desetog teksta (ili desetog meseca), počinjete da se pitate ime li sve to smisla i kuda ide svo to vaše baljezganje (jer da se ne lažemo, na početku to obično i jeste baljezganje 😉 ) A ako vas drži blogovanje, ono što je počelo kao hobi ili zanimacija, može da donese i neku lovu. Samo – kako tačno napraviti biznis od bloga? Kako povećati interesovanje kod ljudi (i kompanija) za ono što radite i kako, zaboga, nešto i zaraditi?!
Kako da neko kome na čelu piše nemam-hiljade-pratilaca dobije svoj prvi posao? Jednostavno! Lepo sedneš ispod drveta na pun mesec i čekaš da uspostaviš telepatsku vezu sa direktorom Poršea. Nakon par sekundi, dobijaš multimilionski ugovor + ponudu za ulogu u najnovijem Džejms Bondu i od sutra radiš kao zaštitno lice ove kompanije.
Ili možda ipak ide malo drugačije?
Volim Nove Godine. I rođendane. Za mene su to dirljivi trenuci. Izvor dobre zabave i trenutak kada vidiš sve koje voliš.
U isto vreme, ovi datumi su i dobar pokazatelj gde se nalazim sada i gde sam u isto vreme prošle godine bila. Hoću zato da (sebi) napišem odakle sam počela. I hoću da (sebi) napišem kuda idem sa ovim blogom.
#dostojevskisucksmyballs #pazivoz #ana&vronskicopuplegoalz #sotomakeashortstorylong
Ne znam za vas, ali ja ga već čujem u glavi.
Lav: Juče sam imao 5345 followera, a danas 5234! Jbt, da li je moguće?! Gde grešim?! Da li koristim dobar filter?
Na dnevnom nivou, on sa Sofijom nastavlja ove visoko-intelektualne razgovore:
– Sonjuška, jesi postovala današnji ručak?
– A šta misliš, da li mi se ova sa košenjem uklapa u feed?
– Ne verujem da se deca vide a da si mene isekla na slici!
– Čekaj da li mi se čini ili si izbelila sebi zube a ne meni?!
I kao najvažnije, Lav bar jedanput dnevno Sofiji gura telefon u ruke i naređuje: slikaj tako da izgleda da se ludo zabavljam.
Koliko često treba pisati i koliki bi tekstovi trebalo da budu?
Moja dva omiljena pitanja 🙂
Na prvo sam odgovorila u tekstu Moj trik br 1 za redovno pisanje bloga pa hajmo sad kratko na ovo drugo 🙂
Ima jedan odličan odgovor na pitanje kolika knjiga treba da bude – od korice do korice. Isto važi za blog postove. Tekstovi treba da budu dugački od početka do kraja.
Pre svega, zašto umetnici uopšte menjaju svoja imena?
Razloga ima milion. Među glumcima na primer, često je slučaj da se njihovo “obično” ime promeni u neko “lepše”, čarobnije.
A među piscima?
Ako imate vremena da pročitate ovaj tekst, imate vremena i da pišete 🙂 No nemojte da vas grize savest ako su vam pored ovog posta otvorena još najmanje 23 taba sa snimcima beba životinja i tekstova koje naprosto “morate” da pročitate.
Ili što uopšte čitate ovaj tekst kad možete raditi nešto drugo.
Jer ja vas razumem. Vaša glavna briga jeste kako da oslobodite vreme da se bavite nečim što silno želite.
Jedno od najčešćih pitanja u vezi sa blogovanjem sigurno jeste: koliko često objavljivati tekstove? Ili ako ćete drugačije: kako redovno pisati. I mene je ovo mučilo. I to dve godine ako ćete iskreno. Ali sam pronašla isproban recept koji (meni) radi.
Da li želite da zaradite radeći ono što volite?
Bez obzira da li pišete godinama ili ste tek počeli, ove konsultacije će vam pomoći da vodite blog ili napišete knjigu, zaradite radeći ono što volite – A ZADRŽITE SOPSTVENU DUŠU 🙂
Ovo su neka od najčešćih pitanja koja mi postavljate na blogu pa slobodno pročitajte, možda pronađete odgovor na nešto što vam je bilo nejasno do sada.
Piše Jelena Rašić, freelance mag za društvene mreže
“Ne razumem kako funkcioniše News Feed.”
“Po kojim kriterijumima mi Facebook stalno izbacuje baš OVO?!”
“Zašto ne vidim objave svog najboljeg prijatelja?”
Kako je već napisano u tekstu ovde, žudeti da postanete gospodar Instagrama (a time verovatno i sveukupnog univerzuma), pomalo je iskrivljen cilj i odmah da znate da ovaj tekst definitivno nije za vas. Ako vas pak zanima kako da poboljšate izgled vašeg feeda, ili da saznate fore koje ne zna svako, onda dobro došli dragi štreberi i uživajte u postu jer ćemo danas sa vama podeliti par caka za koje do sada verovatno niste čuli! 😉
Većina nas je već apsolviralo da TV, radio i novine nisu više najbolja opcija za reklamiranje, a mnogi od nas su shvatili da su društvene mreže pun pogodak. Svako malo čujete nešto o tim famoznim društvenim mrežama, jeftinom reklamiranju, brzom i lakom targetiranju ciljne grupe i naravno personalizovanom odnosu sa istom. Mnogi pričaju o tome kako to treba raditi i zašto televizija nije ono što je bila, zašto ljudi više ne kupuju novine i sve se češće informišu preko društvenih mreža. Ono što mogu da primetim jeste da u celoj toj priči ima mnogo više kako, nego zašto i svi nekako zaobilazimo najosnovnije početne stvari, a baš to je jedan od razloga zašto sam odlučila da napišem ovaj tekst.
Već sam jednom govorila o korisnim spisateljskim linkovima, a zašto sam se odlučila da napišem tekst o obaveznoj literaturi za blogovanje, ne znam, mada je najverovatnije razlog taj što me mrzi da ljudima objašnjavam uvek sve iznova i šaljem linkove. Na ovaj način ću sebi olakšati život i slati samo jedan link koji u sebi sadrži sve neophodne stvari koje se tiču toga kako započeti blog a pored toga, ovde stoji i gomila stvari koja govori kako svoj blog poboljšati pa je ovo idealna literatura i za one koji su malo iskusniji.
Dobro, ne baš smrtnih, preživećete. Ali vaša strana možda i neće.
Nego, da vas pitam ja nešto.
KOJA JE POENTA VAŠE FEJZBUK STRANE?
Šta pokušavate da postignete? Šta vi tačno radite na društvenim mrežama?
Ukoliko ste zamucnuli (ili čak i oklevali) pri odgovoru, logično je da je vaš pejdž u nevolji.
A da li ćete imati odgovore na ovo pitanje do kraja teksta – zavisi isključivo od vas.
Kao što sam govorila u prošloj epizodi, najveći izazov svakog pisca jeste upravo pisanje; završiti tekst, napraviti uverljive likove, izbalansirati stapanje stila i ideje i kreirati uverljivost. Svi imamo svoje razloge zašto (ne) pišemo i zato danas govorim o neprijateljima – ali i saveznicima – koji mogu uticati na vaše pisanje.
Da li u svom životu imate osobu koju prosto obožavate ali ima neku malu manu koja vas (možda i svakodnevno) dovodi do ludila? Ta osoba, bilo da je mama, drug, suprug ili koleginica, bajna je i sjajna, ali npr. redovno kasni, sve zna najbolje ili ostavlja svoje stvari na pogrešnom mestu. Ako pogledate čak i 3 drage osobe u vašem okruženju, sigurna sam da biste kod sve tri vrlo lako našli nešto što vam ne odgovara, čak i ako je ta osobina nešto što neko treba da zaista da promeni (npr. koleginica stalno kasni i zbog toga može da izgubi posao).
Piece of cake, right? Ok, ‘ajmo sad na teži deo – da pređemo na vas same. Da li možete da pronađete svoje mane? Probajte, nabrojte bar dve svoje navike koje nisu baš najsjajnije.
Da li možete prisustvovati digitalnoj konferenciji ukoliko niste tech-geek? Možete. Da li možete da se zabavite? Naravno. Nešto naučite? Itekako. Možete li nešto od naučenog da primenite? Hm. I još jednom – hm.
Da sam pratila sva pravila, još uvek bih pratila sva pravila. To sam negde pročitala skoro. Dobar citat (obožavam citate). Poučan. Nisam preterani ljubitelj „opštih pravila“. Ništa se, zaboga, ne mora. I svako je pravilo podjednako primenjivo ili neprimenjivo. Sve zavisi od vaše ličnosti. Upravo zato, odlučila sam da napravim listu saveta koja sve pravila možda ne treba da uzimate doslovno na početku kreiranja bloga.
Moraću da vas razočaram. Svet nije baš onakav kakvim ga prikazuju na filmovima. Čak Noris nije ubio slepca pogledom. Keri i Zverka nisu živeli srećno do kraja života. Amnezija ne pogađa sve koji udare glavom o sto. Kola ne eksplodiraju. Metkovi ubijaju. Srca se lome. A kreativnost nije jedna lepršava stvar koja se iznenada pojavljuje u poslednjoj sceni kada umetnik, pri iznenadnom pogledu na dete koje se igra, pronađe nit koja mu je nedostajala i završi svoje delo u roku od 5 dana nespavanja.
Ja sam reči ja sam nečije reči skupljene na papiru koje se nalaze van papira, ja sam hrpa slova koje ostavljam za sobom, ja sam samo trag u svemiru koji će netragom nestati, koji će možda ponovo postati, ja sam zarobljena u svakoj knjizi zarad tela mog sazdanog od slova, vi me nećete upoznati ukoliko me ne pročitate a ja sama sebe neći spoznati usled toga što se ne mogu do kraja isčitati, icrpeti, stoga što sam ja samo ta jadna hrpa slova, uvek ista, ograđena sa 30 karaktera, u nekom jeziku više, u nekom manje, ja sam sama i uvek sa nekim, ja sam zaljubljena u sebe previše, u svoja slova i stranice i nemam granice, osim tih slova, ali putujem preko veze sa rečenicama, nadovezujem se bez veze sa rečima, ja sam uvek zagledana u tačkicu na i i tačkice tri na kraju misli koja je bez kraja a ako mislite da je ovo do jaja kako ćete tek reagovati na nešto što pišem van sebe i svojih slova van svake veze sa realnošću, kako ćete me ostaviti i pustiti da odem zauvek kada gledate u ova slova i ne možete prestati da me čitate…