(sanjivi putopis o Parizu Anje Čulić)

Živim putovanja.

April je dugo plesao u ritmu srca i mrsio kosu djevojkama koje su bezbrižno sanjale o dalekim krajevima. Kao dijete željno  igre, tragam za nepoznatim gradovima, čudno oblikovanim jezicima i nadmenim ljepotama hladnih ulica. Prvi dani proljeća. Sitno treperenje krošanja, prijatni vjetrovi, dugi smeđi kaputi i oči žedne ljepote. Odlazim. Skromnim glagolom zatrpavam realnost i napuštam sve poznate okove nemira i ugašene istine. Dozvoljavam životu pet dana spokoja u zemlji riječi i vječnog sjaja ljubavi i rastankom započinjem časove nove realnosti.

untitled1

Nakon dvadeset četiri sata nepreglednih maštanja, starih pjesama na radiju, iskidanog sna i umora u tijelu – otkriva se svakodnevnica sanjane istine i sva ljepota stoji zagrljena pod snagom imena koje je prisutno – Pariz. Oblikujući riječi, osjetim ritam srca koje istražuje istoriju i ponovo otkrivam nesvakidašnju sreću. Prvi duboki uzdah i pogled na lijene građevine koje se nikada nisu udale, pa život provode kao gospođice dalekih obećanja – još uvijek lijepe i dovoljno mlade da vjeruju kako će ih vjetar zaprositi.

untitled4

untitled5

Zastajkujem, osluškujem, krenem i osjećam. Dodirujem slike toplih boja, mislim o životu probijajući koru njegove hladnoće i posmatram stroge mostove koji spajaju dve krajnosti svega što je bilo i sada jeste. Dugo se vazduhom lomi zvuk i značaj jezika koji rijetko otkriva svoju suštinu, a traje kao daleka misao u srcima neostvarenih želja. Panorama nepoznazih krajeva čuva priču o dalekim i nemirnim godinama, ali i svim časovima živog plesa i dugih haljina istorije koja daje smisao sadašnjosti. Svjetlucava nit koja dijeli Pariz da desnu i lijevu komoru srca, svojim neprekidnim kretanjem podstiče na razgovor i odiše spokojem koji nikada ne gubi svoj značaj. Ta srebrna linija snova jeste rijeka pjesnikove mladosti – nadahnuće i život. I, kraj Senine tople proljećne istine započinju priče koje će se završiti prije srećnog kraja i uzvišenog trenutka.

untitled6

Ulice su tako i toliko daleke u svojoj ljepoti, da čak ni sami Parižani ne pronalaze način da osvoje njihove hladne duše i otkriju tajnu postojanja. Zatvorenih očiju osjećam kretanje, strujanje isprekidanih misli, duge oblake i postaje jasno šta sve čovjek može da spozna na tlu dalekih istina. Muzeji, galerije, trgovine tročlanih naziva, razglednice, knjige, beretke, stari portreti, stranci koji su došli po svoj dio sna i djeca koja bez zle misli grle proljećne ulice. Tri koraka do francuskih vrtova (jardins), bijelog kamena i muzike klasičnih taktova koja se lomi vazduhom ostavljajući ukus narandže na usnama. Iza svakog ćoška vode žive razgovore Van Gog i Gogen, Pikaso i Modiljani, on i ona, mi i svaka duša Pariza. Dok putujemo, otvaramo oči pred ljepotom koja je svojom suštinom uništila sve granice srušenih želja.

anja culic

Kao kad slikar prelazi četkicom preko djevičanskog platna ili pjesnik crnim mastilom spaja mrak i svjetlost, nebo se lomi u nijansama plave, narandžaste i žute. Mirno sjedim na obali dok grad svetlosti slika portret života. Potrebno je vrijeme da zavolim, osjetim, predam dušu i doživim, i gušim se u iskrenosti ljepote, umjetnosti i ljubavi. Pamtim duge časove mirnih riječi, iskrenih pogleda i dodira i šetnji koje otkrivaju smisao novih početaka. I dok posljednjim pogledom upijam meridijane i paralele, shvatam da čovjek treba da odlazi, vraća se, oprašta i prihvata. Sve što sanjamo, stvarno je, a za novi zagrljaj potrebno je samo odlučiti se i krenuti.

Zato putovanje života započinje u trenutku iskrenog otkucaja srca i želje za novim otkrivanjem daleke ljepote. San – to je korak do vječnog trajanja.

Ponovni susret – to je moje obećanje.

anja culic

Anja Čulić je rođena 1997. godine u Banja Luci. Studira na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Odsek za komparativnu književnost sa teorijom književnosti. aOsvojila je nekoliko nagrada na literarnim konkursima, a izabrana je i za najaktivnijeg čitaoca Narodne biblioteke „Ćirilo i Metodije“ Prijedor za 2015. godinu. Nedavno, priča pod nazivom „Dim i vjetar“ objavljena je u Zborniku poezije i proze. 

Author

If you're too tired to go out tonight, just think how you'll feel at seventy two!